Da, ljubavi
ti si moja rijeka
što tone u more al ne podaje se soli
mirna postojana
uzburkane svijesti
neslomive boli
a tiha voda brijege slama i prelama...
moju buru je utišala,
tisuću zrnaca svijetlosti
što ih nosiš sa sobom.

Ja je udišem

moja zemlja je obećana tebi, to zelenilo žedno
isušeno sunčevo žezlo
koje sada crpi život s tvog iskona,
s istoka

Gdje u se Nil u Nil ulijeva
i nosi strasti orijenta
meni u krilo

Neke se vatre nikada ne ugase...
a neke se nikada niti ne rasplamsaju
koliko god ih palio i žario po klubovima
te mirisne štapiće flerta...

pašta nakon piva i dalje je živa
u meni ima nade za starost
da se podsjetim na stare dane
metvica ili menta, ko si ti
jedna je prava a jedna je dno
samo opušteno,
pokazat će vrijeme
neke se vatre upale kad krene
trnoružica na vreteno
poremećno sjeno doživljaja, nitko se ničeg ne sjeća
i vraća se izgubljeno nađeno se opet gubi u tugi u očaju za sjećanjima za dobrotom i mirotvorstvom neprežaljenih emocija

ja sam umjetnik
uvijek ću to biti
makar me muzli kao kravu na ulici odvratnih zadaha
za mene je scena za mene je kuća na stablu
za mene je ljubav
ne na vitrini
nego u torbici bez imena

strah predočiti si suočavanje
kružnim pokretima odmahujem čestice sreće a i tuge
danas se evo rasplakala skoro zbog sunca
ali rasplakala skroz zbog nesreće
namjestit ću se udobno u ovu stolicu nemira
neka me dira
neka me dira
pomoći ću i ja u tome slušat ću tužne jesme cvkuta ptica
na jugu je sve moje a ja sam negdje između
skolim očnu vjeđu pred predrasudama
i želim odjednom voljeti
taj bljesak munje i gromova pod grmovima koji skrivaju moju opustošenu dušu
želim samo moći voljeti i voljeti sve što radim i što me zabavlja
kao kralja dvorske lude dok se princeze bude iz vječnog sna
tako ću i ja
miri neće pamtiti mene ja ću njih
okrećem glavu od svih
okrećeme novu stranicu već hiljadu dana
hiljadu i jednu noć
prestat ću kad se napišem tintom po čemeru kojeg osjećam
samo da ga osjećam
o kako je to lijepo
kako je to lijepo

Teško je razmišljati o sudbini. Sve se slučajnosti ne moraju odazvati na to ime, a opet će to biti. Ili neće. Osjećam se blisko Markovom nihilizmu. Svaki put kad odustaneš to ti je bilo zapisano na bezvremenskom papiru budućnosti i odustali smo zbog ničega, sjetiš se da si odustao ali nikad i razloga. Ako si jači, ne sjetiš se ni odustanka, zaboviš ga i potisneš da se više nikad ne pojavi nigdje u tvojoj blizini.
Koliko se toga ne sjećamo kakve glupe priče su nas zadovoljavale i kakve idiotarije smo proživili.. sve samo slučajnosti i ništa veliko, sve bezvrijedno.
Back to the roots ili towards them ?
Donijet ću malo droge iz Berlina, svaki dan upoznam nekog novog ko se bavi depresivima. Sami ih stvaraju,a od drugih traže antidepresive. Zaključak je da svi žele uvijek biti u ravnoteži.
Ja ne znam koja me to tanka nit kose drži za tračnice, valjda neka koju nisam odrezala kad sam uzela škare.
Walking gets too boring when you learn how to fly.
Sve je i dvosmisleno - ili čak višesmisleno - ili čak besmisleno - ja sam najviše za ovo zadnje, da bar svijet nije satkan od uzročno posljedičnih veza koje toliko forsiram! Da bar nije sve tako sigurno! Da bar nema granice između jave i sna! Da bar kemija ne čini kemiju i Valenta fiziku!

RUN FORREST, RUN!

Labor omnia vincit.
Hvala Njemci.
Das ist wircklich Wahr.
TheoRosy sjetila sam te se, gdje si ti,zašto mi ne pomogneš?
Pomažeš mi?
Meni ne treba pomoć?
Treba mojoj prijateljici?

Veni, vidi, vici.
Sometimes you try your best but you dont suceed.
And you get what you want but not what you need.
Disperzija svijetlosti na melankoliji
nedostaje mi...

Složiti riječi u rečenice i hrvatski još uvijek te volim i još uvijek ti se divim
logiko još sam ti sluga
znanosti još uvijek te se bojim ali te poštujem možda malo više
možda si ti moj Bog
moja religija
koju tako stresno želim na dlanu

znam da moj život nikada neće ići po planu
IM GOING BACK TO THE START

rekla ti je: BORI SE!
rekla je svojoj kćeri
PUSTI JU DA SE BORI!

a tebi je bilo teško, znam da nisi mogla,
znam da je ona tebi što ti si meni
savjet kćeri od kćeri
neću ga iznevjeriti...

znam sve ste mi oprostile,
moje Gilmoreice
i moju nezahvalnost i rastrošnost i kišu..
čime sam Vas zaslužila neće mi skromnost reći,
zašto Vas imam, još će vode proteći dok ne sagradim mostove preko ljubavi

tako mi je žao
oprostite mi MOLIM VAS
previše se previše se krivo osjećam
nadam se da ću ispraviti jednom sve
pokloniti vam najmilije
sebe cijelu
i postati istina u tatinu imenu

I'm the oriental wave....
Coming slowly to its beginning,
slowly to its end
In Bizantium, the soul for the brave...

Mein Kampf ist nicht so schrecklich
kein Zukunft brauche ich,
ich habe alles hier, dabei,
jedem Wahl püncktlich war,
ich erinnere mich.

Sono una parola che non si puo capire da sola;
tengo muchas ganas de vivir
učiti plemenite riječi
obrisati prašinu sa stola...

Upaljenje su svijeće smirenja. Nakon oluje
oluja vrtlog svega osim strasti
munja passionata sonata bitaka Krbavskih polja
hiljade poubijanih konja
leševi raskasapljenih lica leže očima razrogačenih prema nebu
obrana je srušena
Kineski zid se više ne vidi s Mjeseca
drveće se savija u vjetru puca korijenje krikovi bijesne sve više i više
kiša ne prestaje


BOOOM!!!!
EKSPLOZIJA ! Frcaju atomske bombe umiru mladi nerođeni bivši prošli sadašnji kratki dugi i čudovišta vade puške mrtvih duša


mir. more.

I´m sorry that I couldn't get to you.
Obećajem ti da me više nikad neće biti toliko strah.

Više volim ulice koje ne poznajem.
One koje poznajem ne prepoznaju mene.
Kad bi vratila vrijeme ne bih se pitala isto
kad bih vratila vrijeme kada sam bila čisto zlatno dijete
koje zapisuje i slika uspomene
da joj ne bude žao poslije kad zaboravi

a sve sam zaboravila
sve sam zaboravila živote moj...

prvi put, drugi, svaki...sve sam ih zaboravila

i ne sjećam se sretnih osmijeha na najmanje stvari
na želju za tronom ne sjećam se patnji za egom ne sjećam se ne sjećam se
što smo ono napisali za što smo se kajali kome smo se klanjali
o čemu sam pjevala kada
uvečer ujutro SADA!

ko sam ja da si sudim....

Stranac gdje god - uvijek stranac ako svom si tijelu stranac.

Frankfurt nije velik grad. Heterogen je. Dobro povezan javnim prijevozom, socijalno apsolutno suprotno.
Nema jednu dušu. Ima ih više. Ali ne kao Pariz, privlačne, atraktivne duše. Njemačke duše. Nenostalgične, nemelankolične, nesjetne i neumjetničke. Samo duše.

Stalno sviraju sirene. Paranoični Nijemci. I ostali. Ambasadori, konzuli, moguli, financijeri male i velike love. Brokeri - trčkarala dioničkih društava i hrpa ekonomista koji se nadaju da će to postati.
Nema underground scene; sve je u znaku

Milijun pogleda neću dostići.
skromnost je vrlina i opravdanje.
jel u genima ili u iskušenjima?

"uništavaš ono što imaš zbog onog što nemaš"
u ovim lakšim vremenima
što ćeš u teškima?

poubijati ptice rugalice?

Na sutra ne mislim, prekosutra ni ne znam kad je
Ujević je svakom pjesniku sjena
očna mrena za vrijeme
boem
svjetonazor pun ozonskih rupa
hladnije je puno, tu bez kalupa izvan kalupa

želja za eksplozijom nagrizla je granice

davno prešla cilj i pitala se ko se usudio postaviti ga
upoznala ulične kraljice
trotoar
podijelila šamarčine
pljuske i pljuske kiše

"Someday a real rain will come and wash all this scum off the streets."

rijetko uslijede ovacije PLJESAK i prepričavanje
kvotiranje skandali integrali i derivacije...
nema ih

a to ti je skromnost, moj Marine